Gospođicina kuća vraća stari sjaj

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić Gradskom vijeću dostavila je informaciju o poduzetim aktivnostima na sanaciji, restauraciji i kolorističkoj obnovi fasade Gospođicine kuće, historijske građevine i nacionalnog spomenika u blizini Skenderije.

Gospođicina kuća nalazi se u najstrožijem centru Sarajeva, u ulici Hamdije Kreševljakovića. Zapadnom stranom je oslonjena na zgradu u kojoj je Ambasada Grčke, a istočna strana je orijentirana prema zgradi Parlamenta FBiH.

Sjeverna i južna fasada su izvedene u historicističkom maniru. Specifičnost građevine je primjena zgrafito tehnike u ukrašavanju zidnih površina, koja podrazumijeva urezivanje crteža u malter.

Govoreći o poduzetim aktivnostima, Karić u informaciji navodi da je Grad Sarajevo prepoznao značaj ove građevine i rijetkog primjera ovakve arhitekture te su poduzete aktivnosti na sanaciji, restauraciji i kolorističkoj obnovi fasade.

Kako je navedeno, do sada je izvršeno geodetsko snimanje zatečenog stanja fasade te je započeta izrada glavnog projekta sanacije. Prema informaciji gradonačelnice, uspostavljen je i kontakt s vlasnicima, kako bi se moglo i formalno-pravno dogovoriti pristupanje izvođenju radova.

U narednom periodu će se vršiti aktivnosti na pribavljanju potrebnih saglasnosti Federalnog ministarstva prostornog uređenja i Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, a slijedi i raspisivanje tendera za izbor najpovoljnijeg ponuđača za izvođenje radova.

Gospođicina kuća izgrađena je tokom austrougarskog perioda kada dolazi do razmaha graditeljske i obrtničke djelatnosti u Sarajevu, koje je dodatno pospješeno usvajanjem novih građevinskih propisa, što se posebno odnosi na Građevinski red iz 1893. godine. Novi građevinski propisi se nadovezuju na Bauordnung, prvu građevinsku regulativu tadašnje vlasti iz 1880. godine.

Građevinskim redom iz 1893. godine, po kojem se radilo prilikom gradnje stambenog objekta u ulici Hamdije Kreševljakovića broj 1, detaljno su razrađeni propisi po kojima se primjenjuju građevinski materijali, a postavljene su i precizne norme u pogledu oblikovanja i spratnosti građevina.

Regulacionim planom novog građevinskog reda, bilo je dozvoljeno građenje samo jednospratnih stambenih objekata na lijevoj obali Miljacke, na potezu od Ćumurije do Mosta na Skenderiji, i to sa bašćama okrenutim prema rijeci. Građevinski propisi iz 1893. godine ostali su na snazi do kraja austrougarskog perioda, iako se krajem perioda više nije dosljedno poštovala uredba o spratnosti objekata.

Počevši od 1905. godine objekat je bio u vlasništvu "ddo Sarajevo", a 1935. godine dolazi do promjene vlasništva. Na osnovu kupoprodajnog ugovora od 19. septembra 1935. godine u posjed objekta dolazi Ilija Cvijanović iz Sarajeva.

Tokom I. i II. svjetskog rata, te perioda između, nije došlo do oštećenja objekta. Godine 1962. izvršena je nacionalizacija objekta, ali su nasljednicima vlasnika ostavljeni spratni i potkrovni stan. Tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine objekat je doživio lakša oštećenja usljed granatiranja. Nakon 1995. godine objekat napušten, izuzev prizemne stambene jedinice, te je vidna degradacija krovne konstrukcije gdje prodire vlaga kao i oslikane sjeverne fasade.

(klix.ba/foto:sarajevo.travel)