Tramvajska pruga Ilidža - Hrasnica i žičara Hrasnica - Igman su dva zasebna, ali povezana projekta. Izgledno je da će izgradnja tramvajske pruge biti završena u proljeće ove godine dok je projekat žičare još u administrativnom postupku.

Oba projekta su prijeratne ideje o poboljšanju saobraćajne povezanosti jugozapadnog dijela Kantona Sarajevo.

Planina Igman, pod kojom je naselje Hrasnica, cestovno je sa Sarajevom povezana preko tri trase. Jedna je upravo preko Hrasnice, druga je preko Istočnog Sarajeva magistralnim putem Sarajevo - Foča i treća je preko Hadžića.

Na ratnom putu preko Igmana gradi se saobraćajnica kojom će se Veliko i Malo polje na Igmanu povezati s Hrasnicom. Ova saobraćajnica će biti duga devet kilometara i gradi se u dionicama. Izgrađena su četiri kilometra, i to od Hrasnice do Prvih osmica ratnog puta. Plan kantonalne vlasti kao investitora u ovom projektu jeste da se izgradnja ceste završi ove godine, ali teško da će se to ostvariti.

Izgradnjom žičare automobil i/ili autobus više ne bi bili jedino prijevozno sredstvo kojim je moguće doći do Igmana, odnosno to bi bilo moguće učiniti korištenjem javnog prijevoza.

Konkretnije, bilo bi moguće tramvajem doći iz centra Sarajeva do polazne stanice žičare u Hrasnici. Regulacionim planom je utvrđeno da ta stanica bude kod Sportskog centra Hrasnica, a ta stanica bila bi udaljena 150 metara od već izgrađenog tramvajskog stajališta.

Kakva žičara je planirana

Prema postojećem projektu, dužina žičare iznosila bi 6,13 kilometara. Njena međustanica bila bi kod Hrasničkog stana dok bi izlazna stanica bila na Velikom polju.

Predviđeno je da jednospratna polazna stanica ima prateći sadržaj i za zimski i za ljetni period, a što podrazumijeva podzemnu garažu, centralnu kuhinju, prostor sa skijaškom opremom i garderobom, restoran, poslovne prostore, ambulantu, komunikacijski centar, sanitarni čvor, itd.

Regulacionim planom je utvrđeno da polazna stanica ima parking sa 197 mjesta za automobile i 10 mjesta za autobuse. Ukupna površina polazne stanice iznosila bi 5.895 metara kvadratnih (m2).

Međustanica i izlazna stanica također bi bile jednospratne. Međustanica s ukupnom površinom od 2.415 m2 ne bi imala prateći sadržaj dok bi izlazna stanica s ukupnom površinom od 3.420 m2 imala prateći sadržaj, i to restoran, poslovne prostore, prostor sa skijaškom opremom, ambulantu i sanitarni čvor.

Osim toga, u blizini izlazne stanice bila bi saobraćajnica do Velikog polja i Babinog dola u Hadžićima. U njenoj blizini bio bi parking za 28 automobila dok bi se preostali automobili i autobusi parkirali na drugim lokacijama na Velikom polju.

Žičara bi imala kapacitet za 1.800 osoba po satu, odnosno kabinama za osam osoba. Dakle, spadala bi u red žičara velikog kapaciteta, ali i velike brzine (između 20 i 36 kilometara na sat).

Međutim, ako je suditi po onome što je načelnik Ilidže Nermin Muzur (NiP) kazao za Klix.ba, izgledno je da će administrativni postupak za ovaj projekat još potrajati do njegove realizacije.

Naime, Muzur je istakao da su zastarjela idejna rješenja Općine Ilidža napravljena početkom 2000-ih godina, kada je načelnik bio Husein Mahmutović (tada kadar SDA). Ono što smatra najvažnijim jeste da su žičara i njena trasa ucrtane u kantonalnim planskim dokumentima jer u suprotnom, kako je ukazao, uopće ne bi bilo projekta.

Shodno prethodno navedenom, mnoge stvari morat će se raditi ispočetka. Kao jedan od izazova je istakao to što je u Bosni i Hercegovini malo onih koji su stručni za ovakve projekte.

Cijena, benefiti i rizici

Procjena iz 2018. godine jeste da bi izgradnja žičare Hrasnica - Igman koštala 22 miliona KM, što bi danas zbog inflacije iznosilo između 28 i 31 milion KM.

Biznismen Emir Granov je ranije pokazivao interes da sa svojom kompanijom The Place učestvuje u izgradnji žičare. Podsjećamo, spomenuta kompanija je prije četiri godine za pet miliona KM kupila devastirani hotel "Igman", uz uslov da investira u njegovu rekonstrukciju.

Javno-privatno partnerstvo je jedan od mogućih modela finansiranja izgradnje žičare. Postoji i mogućnost finansiranja kreditom. I jedan i drugi model imaju prednosti i nedostatke.

Ovaj, kao i svaki drugi projekat, ima potencijalne benefite i rizike. Neki od mogućih benefita su rasterećenje cestovnog saobraćaja, što bi imalo pozitivne ekološke implikacije, te unapređenje turizma ne samo na Igmanu, već i na Bjelašnici.

Osim toga, Hrasnici bi se dala prilika da postane jedan od atraktivnijih dijelova Kantona Sarajevo.

Žičara u austrijskom Innsbrucku je pozitivan primjer kako uspostavljanje ovakvog oblika prijevoza poboljšava život stanovnika grada i njegovih posjetitelja.

Neki od mogućih rizika jesu da žičara ne bude isplativa te da negativno utječe na okoliš. Širom svijeta postoji više primjera kako žičara može biti promašen projekat, a jedan takav primjer je i u Londonu.

Vrlo često se problematizira i zagrebačka žičara Sljeme, koja je u rad puštena 2022. godine i čija je izgradnja koštala 100 miliona eura. Kada je izgrađena, bila je jedna od najskupljih žičara u Evropi.

(klix.ba)